Kroz stoljeća

Toponim Zmina prvi put se spominje u ispravi kralja Zvonimira od 16.travnja 1078. godine. Tom se prigodom navodi kao utvrda. Prema pisanju bizantinskog cara Konstantina VII Porfirogeneta stara se hrvatska država sastojala  od jedanaest županija čija su središta bila stare gradinske utvrde. Neke prostranije županije su imale više takvih uporišta a jedno od njih bila je i Zmina. Postojanje Zmine kao zasebne cjeline moglo bi se pretpostaviti i dvjesto godina ranije, u doba Branimira, ako uzmemo kao znakovito podizanje crkve sv. Petra 888. godine u današnjem Muću Gornjem. Pučanstvo starohrvatskih županja sačinjavali su najvećim dijelom potomci slavena, dok su plemeniti ljudi potjecali od dvanaest priznatih hrvatskih plemena.

Dolazak Turaka na ovo područje prekinuo je dotadašnji razvoj. Nakon pada utvrde Neorić 1538. godine Zmina je ostala pod Turcima sljedećih 150 godina.          Nova turska vlast ubrzo je poduzela korake kako bi naselila polupustu Zminu. Vjerojatno je manji dio starosjedilaca ostao ali pridošlice su ipak prevagnule. Oni su donjeli i novo ime MUĆ. Prigodom popisivanja Bosanskog sandžaka 1528. godine prvi put u pisanim ispravama nailazimo na to ime. Početkom 18. stoljeća stanovništvo prestaje koristiti naziv Zmina, a ostaje Muć.